Polazak djeteta u vrtić ili jasle predstavlja uglavnom prvi izlazak iz porodične sredine, tj. prvo odvajanje djeteta od roditelja na duže vreme. Istovremeno, za dijete to može predstavljati i prvi susret sa većim brojem nepoznatih osoba, kako sa djecom tako i sa odraslima. Često je ovo traumatična situacija koliko za dijete, toliko i za roditelje, jer je ispunjena strahom od odvajanja i naporima da se dijete prilagodi novonastaloj situaciji.

Dolaskom djeteta u vaspitnu grupu menja se njegov dotadašnji način življenja, uglavnom mimo njegove volje. Ma kako bila izražena potreba za društvom vršnjaka, dijete u suštini nema potrebu da sigurnost porodičnog okruženja mijenja za nešto novo i nepoznato. Zato najveći broj djece reaguje plačem ili na neki drugi način protestuje i izražava svoju tugu zbog razdvajanja. Njima je teško da shvate da je vrtić/jasle dobro i bezbjedno mjesto kao i da će se roditelji vratiti kroz neko vrijeme. Strah od odvajanja dominira, a osećanje napuštenosti ih preplavljuje. Manifestacije mogu biti veoma burne i dugotrajne.

Za roditelje je važno da znaju da je izvjesna doza straha od odvajanja uobičajena jer je vezanost za porodicu na ranom uzrastu razvojno uslovljena.

Radi brže adaptacije, roditeljima se može savetovati sledeće:

• da kod kuće govore o vrtiću i ponekad do njega dođu sa djetetom dok su u dvorištu druga djeca;
• da se predhodno raspitaju o ritmu življenja u vrtiću i postepeno sa njima usklade i kućni ritam (spavanje, boravak na otvorenom, obroke);
• da planiraju odsustvo sa posla dok je dijete u fazi adaptacije, zbog djetetovog kraćeg boravka u vrtiću;
• da upoznaju vaspitačice/medicinske sestre sa osobemostima i navikama svog djeteta;
• da dopuste djetetu da ponese svoju omiljenu igračku u vrtić;
• da pokažu djetetu da ga vole i kada ono odbija ostanak u kolektivu;
• da razgovaraju sa djetetom o drugoj deci, o igračkama, o vaspitačicama, da mu pričaju o sadržajima koje vrtić pruža;

Osnovni tipovi adaptacije
Tri osnovna tipa adaptacije su: laka adaptacija, adaptacija srednje težine i teška
adaptacija.

Laka adaptacija predstavlja normalnu reakciju na promjenu sredine djece koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu sa roditeljima. Kod takve djece reakcije i promjene u ponašanju prolaze u roku od 10-15 dana boravka u kolektivu, dijete se brzo navikava na novu sredinu i raduje se dolasku u nju.

Adaptacija srednje težine imaju djeca čije se promjene u ponašaju produže i do mjesec dana boravka u vrtiću ili jaslama, tokom kojih dijete uporno odbija dolazak u kolektiv.

Teška adaptacija se obično vrlo rijetko sreće u praksi. Odnosi se na djecu kod koje se mogu sresti uporne i dugotrajne reakcije i poremećaji u ponašanju pri dolasku u kolektiv koji traju i po nekoliko mjeseci. Kod ove djece je prisutno više nepovoljnih činioca koji produžavaju period adaptacije kao što su česta izostajanja iz kolektiva usled bolesti ili nekog drugog razloga, nepovoljni porodični uslovi, negativan stav roditelja prema kolektivu i slično.